POVIJEST KLUBA
Uz navoze brodogradilišta «3.maj» na pauzi za ručak od 12 – 13 sati ostalo je malo slobodnog vremena za još nešto – za odbojku. Igralo se radi razonode i rekreacije. Pored tih navoza 1950. godine osnovano je sportsko društvo «3.maj« u kojem je djelovala odbojkaška sekcija-klub, današnji Muški odbojkaški klub Rijeka. Klub 1953. godine ulazi u Hrvatsku ligu te u konkurenciji od osam ekipa osvaja prvo mjesto. Prvo inozemno gostovanje kluba bilo je u Njemačkoj 1958. godine. Propagandne utakmice Klub je igrao u: Kastvu, Poreču, Pazinu, Puli, Lovranu, Opatiji, Senju, Kraljevici, Crikvenici, Krku, Rabu, Pagu i Delnicama kako bi omasovio odbojkaški sport. U većini tih mjesta osnovani su odbojkaški klubovi koji i danas djeluju. Klub l956. godine mijenja ime u «Kvarnerske elektrane» a 1957. pod novim imenom pokušavaju izboriti vizu za prvu ligu u Slavonskom Brodu. Nažalost nisu uspjeli.
Nakon godinu dana klub ponovno mijenja ime u «3.maj» i nastupa u Sarajevu na kvalifikacijama za prvu ligu ali bez uspjeha. Klub nije uspio na sportskom planu ali je krajem 1958 godine dobio osvjetljeno odbojkaško igralište u ulici Đure Đakovića u Rijeci. Naišle su i godine krize sve do početka 1963 godine kada se oformilo sportsko društvo «Kvarner» u koji su ušli i odbojkaši «3.maja». Sredinom lipnja 1963. godine u Zagrebu je održano omladinsko prenstvo Hrvatske a na veliko iznenađenje titula je pripala igračima riječkog Kvarnera. Krajem iste godine «Kvarner» je otputovao na prvoligaške kvalifikacije u Maribor. Još jednom riječki su se odbojkaši spotakli pred vratima prvoligaškog društva. Godinu dana kasnije klub nije uspio ući u prvu ligu na kvalifikacijskom turniru koji je održan u Crikvenici. Osvajanjem prvog mjesta na republičkom prvenstvu 1965 godine stekli su opet pravo sudjelovanja na kvalifikacijama za prvu ligu koje su se igralo 7. studenog l965. godine u Skoplju gdje su napokon uspjeli u svojim namjerama da igraju u prvoj ligi. To su ostvarili Abduli, Brozić, Đurić, Zekić, Bujanić, Maričić, Karavanić, Domijan, Čorković i trener-igrač Gačanin.
Prvoligaški debi 1966. godine «Kvarner» je završio na sedmom mjestu. Juniori Kvarnera postali su prvaci Jugoslavije. Prodor u vrh Jugoslavenske odbojke Kvarner je započeo 1968. godine kad je osvojio treće mjesto. Najveći uspjeh ostvaren je 1970. godine osvajanjem 2. mjesta a za klub su nastupali juniorski prvaci i Adolf Urnaut.
Muke za riječke odbojkaše počele su onog dana kad je odlučeno da se prvoligaška odbojka seli u dvorane. U Rijeci u to vrijeme nije bilo dvorana te je «Kvarner» po jednu sezonu igrao u Crikvenici, u dvorani Partizan Sušak i Izoli. Izgradnjom dvorane Mladosti 1973. godine Riječani su se vratili kući- svojim navijačima , međutim tada je počeo i Kvarnerov pad. Početkom 1974. godine ( 22.02.1974.) okrenuta je još jednom nova stranica povijesti riječke odbojke. Na zajedničkom sastanku članova Kvarnera i Partizana odlučeno je da se oformi novi klub «Rijeka» sa muškom i ženskom ekipom. Muška ekipa Rijeke nastavila je sa slabijim igrama i jedva je održavala prvoligaški status. Sezone 1976./77. došlo je do potopa kad se u kvalifikacijama za ostanak nije uspjelo očuvati status prvoligaša. Godinu dana poslije nakon osvajanja prvog mjesta u drugoj ligi i kvalifikacijske utakmice protiv ok «Željezničar» iz Osijeka «Rijeka» se vratila u prvu ligu. Sezone 1978./79. «Rijeka» je bila 12. te je ponovno ispala u II ligu.
Od te sezone pa do sezone l991./92. klub je nastupao u I B i II ligi sa promjenjivim uspjesima. Nekoliko sezona bili su na pragu povratka u prvu ligu . Od sezone 1991./92. godine klub igra u I Hrvatskoj odbojkaškoj ligi gdje postiže promjenjive rezultate. Klub je nekolikio sezona bio drugi i treći u prvenstvu te u Kupu Hrvatske a ostalih godina zauzeo bi jedno od 5. – 8. mjesta .
Klub ima jako dobre rezultate s mlađim dobnim kategorijama što je potvrdio osvajanjem niza medalja u kategoriji juniora, kadeta i mlađih kadeta, Iz kojih svih ovih godina crpi igrače za seniorsku ekipu.